Zašto je glazbena industrija u tako lošem stanju?
Leroy Sanchez • 13. rujna 2024.
8 minuta
Glazbena industrija, koja je nekoć bila uspješno središte umjetničkog izraza i kulturnog utjecaja, sada se suočava s brojnim izazovima koji su značajno utjecali na njen krajolik. Dominirana monopolima velikih diskografskih kuća i vođena kapitalističkim modelom koji daje prednost profitu nad kreativnošću, industrija je stvorila okruženje koje favorizira samo nekoliko odabranih, dok se većina umjetnika bori za opstanak. Uspon streaming platformi poput Spotifyja dodatno je zakomplicirao situaciju uvođenjem modela prihoda koji slabo plaća umjetnike. Prekomjerna zasićenost tržišta, prijelaz s albuma na singlove, eksploatacijski 360 ugovori i pritisak viralnosti na društvenim mrežama samo su pogoršali situaciju. Ovaj članak istražuje ove višestruke probleme, nudeći sveobuhvatnu analizu zašto je glazbena industrija danas u tako kritičnom stanju i što bi se moglo učiniti kako bi se potaknulo pravednije i održivije okruženje za sve umjetnike.
Monopol diskografskih kuća
Glazbenom industrijom dominiraju tri velika igrača: Universal Music Group, Sony Music Entertainment i Warner Music Group. Ove tvrtke kontroliraju veliku većinu tržišta, stvarajući virtualni monopol koji otežava probijanje novih i raznolikih glasova. Ova koncentracija moći ograničava raznolikost glazbe koja dolazi do šire javnosti i guši inovacije, jer ove velike diskografske kuće daju prednost profitabilnosti nad umjetničkim izražavanjem. Imaju značajnu kontrolu nad kanalima distribucije, streaming playlistama i radijem, što čini gotovo nemogućim da nezavisni umjetnici postignu široko priznanje bez povezivanja s jednim od tih divova. Nedostatak konkurencije unutar industrije ne utječe samo na raznolikost dostupne glazbe, već također pojačava eksploatacijske prakse poput nepovoljnih ugovora i smanjenih tantijema za umjetnike.
Streaming platforme poput Spotifyja
Streaming platforme su promijenile način na koji ljudi konzumiraju glazbu, premještajući fokus s posjedovanja glazbe na pristup velikim bibliotekama pjesama uz nominalnu mjesečnu naknadu. Iako se ova demokratizacija pristupa čini korisnom, stvorila je model prihoda koji nerazmjerno pogoduje platformama i diskografskim kućama umjesto umjetnicima. Spotify, Apple Music i druge streaming usluge plaćaju umjetnicima djeliće centa po streamu, što većini glazbenika otežava zarađivanje za život samo od svoje glazbe. Ovaj model daje prednost količini nad vrijednošću, potičući kraće pjesme i promovirajući kvantitetu nad kvalitetom. Štoviše, algoritmi koji pokreću ove platforme favoriziraju već popularne pjesme, što otežava manje poznatim ili nezavisnim umjetnicima da steknu vidljivost.
Prekomjerna zasićenost tržišta
Pojava pristupačnih alata za glazbenu produkciju i digitalnih distribucijskih platformi smanjila je prepreke ulasku za ambiciozne glazbenike. Iako je ova demokratizacija omogućila mnogim novim umjetnicima da se istaknu, također je dovela do zasićenja tržišta. Tisuće pjesama se svakodnevno prenosi na streaming platforme, što sve više otežava bilo kojem pojedinačnom umjetniku da se istakne. Ogromna količina sadržaja otežava otkrivanje, čak i za talentirane glazbenike, a mnogi umjetnici se bore da steknu uporište ili pronađu svoju publiku. Ova zasićenost također razrjeđuje ukupnu kvalitetu glazbe, jer lakoća produkcije i izdavanja ne mora uvijek biti u korelaciji s umjetničkom vrijednošću.
Utjecaj kapitalizma na industriju
Kapitalizam je snažno utjecao na glazbenu industriju, često na štetu umjetničkog integriteta i pravednog tretmana svih umjetnika. Primarni fokus industrije preusmjerio se na profitabilnost, a odluke se sve više donose na temelju tržišnih trendova umjesto istinske kreativnosti ili kulturnog utjecaja. Ovakav komercijalni pristup vodi homogenizaciji glazbe, gdje su formule koje garantiraju financijski uspjeh prioritetnije od eksperimentiranja ili novih zvukova. Ovo okruženje obeshrabruje preuzimanje rizika među umjetnicima i diskografskim kućama, što rezultira nedostatkom raznolikosti i inovacija u mainstream glazbi. Jedna od najupečatljivijih posljedica ovog kapitalističkog modela je sve veći jaz u prihodima između vrhunskih umjetnika i manje poznatih ili nadolazećih glazbenika. Dok superzvijezde poput Taylor Swift, Drakea i Beyoncé mogu sklapati višemilijunske ugovore, prihode od koncerata i unosne sponzorske ugovore, velika većina umjetnika bori se za život. Najviših 1% umjetnika zauzima značajan dio ukupnih prihoda industrije, ostavljajući malo za preostalih 99%. Streaming platforme i diskografske kuće intenzivno promoviraju već etablirane umjetnike, osiguravajući da njihova glazba dosegne širu publiku i generira više streamova, što zauzvrat povećava njihove prihode. U međuvremenu, manje poznatim umjetnicima često nedostaje financijska podrška ili marketinška snaga za konkurenciju, i dobivaju samo mali dio prihoda generiranih na tim platformama.
Singlovi umjesto albuma
U današnjem glazbenom krajoliku, singlovi su postali komercijalno održiviji od albuma u punoj dužini. S usponom streaming platformi, pažnja slušatelja se skratila, a mnogi preferiraju konzumirati glazbu u manjim dijelovima umjesto cijelih albuma. Ova promjena dovela je do pada albuma kao koherentne umjetničke forme, gdje su umjetnici tradicionalno istraživali teme i ideje na dublji i međusobno povezani način. Naglasak na singlovima potiče umjetnike da se fokusiraju na stvaranje kratkih, privlačnih i komercijalno privlačnih pjesama, često na štetu značajnijeg umjetničkog razvoja. Kao rezultat, dubina i raznolikost koja je nekada karakterizirala albume sve više se gubi u utrci za sljedećim viralnim hitom.
360 ugovori
Kako su prodaje ploča opale, diskografske kuće su pribjegle '360 ugovorima', koji im omogućuju da uzmu udio iz svih tokova prihoda umjetnika, uključujući turneje, robu, sponzorstva i više. Iako ovaj model osigurava diskografskim kućama više izvora prihoda, često ostavlja umjetnike sa znatno smanjenim zaradama. 360 ugovori se smatraju eksploatacijskim jer kapitaliziraju svaki aspekt karijere umjetnika, često bez pružanja odgovarajuće podrške ili ulaganja u njihov razvoj. Umjetnici pod takvim ugovorima mogu se naći u ciklusu u kojem stalno rade, ali se bore da ostvare održiv prihod zbog udjela koji uzimaju diskografske kuće.
Utjecaj društvenih mreža
Platforme društvenih medija poput TikToka, Instagrama i YouTubea postale su ključne za otkrivanje i promociju glazbe. Međutim, ova promjena je temeljno promijenila način na koji se glazba reklamira i konzumira. Umjesto dugoročnog razvoja umjetnika, postoji snažan naglasak na viralnosti i trendovima. Umjetnici su sada često pod pritiskom da stvaraju sadržaj koji je 'spreman za viralan', umjesto da se fokusiraju na svoju glazbu i umjetnost. Ovo okruženje favorizira kratkoročan uspjeh nad održivim razvojem karijere, što dovodi do krajolika kojim dominiraju prolazni trendovi umjesto trajnih glazbenih inovacija. Stalna potreba za angažmanom također može biti iscrpljujuća za umjetnike, jer se od njih očekuje da budu koliko i kreatori sadržaja koliko i glazbenici.
Zaključak
Trenutno stanje glazbene industrije rezultat je kombinacije strukturnih, ekonomskih i tehnoloških promjena koje su promijenile način na koji se glazba stvara, reklamira i konzumira. Od čvrstog stiska monopola diskografskih kuća i eksploatacijskih poslovnih modela do izazova koje postavljaju streaming platforme, zasićenje tržišta i utjecaj društvenih medija, svaki faktor doprinosi okruženju koje daje prednost profitima nad istinskim umjetničkim izrazom. Za rješavanje ovih izazova potrebni su zajednički napori umjetnika, diskografskih kuća, platformi i potrošača kako bi se industrija preoblikovala u pravednije, održivije okruženje koje potiče kreativnost i raznolikost.